Dakle, kao što smo i predvidjeli, ni jedne jedine riječi o onoj drami koja se odvijala u siječnju 2001. godine u vezi s optužnim prijedlogom za Petra Stipetića. Cijela stvar je zataškana, kao što je zataškano sve ono što je Mesić govorio u svojim službenim govorima kao Predsjednik Republike od Švicarske do Kine, zataškane su staljinističke čistke na HTV-u nakon čega je prikazan film "Oluja nad krajinom", velikosrpski pamflet čiji cilj je bio isti kao i onaj u Mesićevim govorima u kojima je optuživao Hrvatsku i Predsjednika Tuđmana da je cilj Oluje bio smanjivanje Srba na postotak od ispod 3%, a taj cilj je "senzibiliziranje javnosti" koja bi valjda nakon takvih "dirljivih" uradaka o nesretnoj sudbini nevine bradate srpske nejači, trebala biti oduševljena optužnicama protiv hrvatskih generala. Sam početak druge epizode kaže kako je Tomislav Karamarko bio član izbornog stožera Stjepana Mesića. Ako je Mesić takav "svetac" kakvim ga prikazuje Zovko, zašto bi činjenica da je Karamarko radio neko vrijeme u njegovu uredu bila problematična? Pa zato da pokuša onaj manje pismen dio biračkog tijela HDZ-a okrenuti protiv Karamarka. Karamarko je inače napadnut i apostrofiran više puta u ovoj epizodi, gdje je Zovko potpuno izgubivši pojas optužio Karamarka za progon Gotovine istovremeno gurajući tezu kako je Gotovinu od tog istog progona pokušao spasiti Mesić? Kad smo kod tog Mesića, kao prvo, Zovko je propustio navesti najvažniju stvar koja se dogodila 2000. godine, a to je kad je Mesić pustio Britance u sobu s zaštićenim državnim tajnama:
Isto tako, da maksimalno skratimo tu priču gdje se u emisiji mješaju dnevno-političke teme i poprilično jeftini napadi na HDZ preko Karamarka, dovoljno je vidjeti činjenicu da su se Karamarko i Gotovina srdačno pozdravili na grobu prvog i još uvijek jedinog hrvatskog predsjednika doktora Franje Tuđmana, kao i to da je Karamarko bio nazočan kad je general Gotovina u svojim Pakoštanama digao spomenik Doktoru Tuđmanu. Takvo slično druženje i srdačno pozdravljanje s Mesićem nismo vidjeli, što bi bilo čudno kad bi bila točna teza koju Zovko ovdje plasira, da je Gotovinu "Mesić štitio dok ga je Karamarko progonio". Na Karamarka ćemo se opet vratiti jer je on još jednom spomenut u kontekstu koji debelo nadmašuje dnevnu politiku, jer je Zovko, svjestan ili ne, u ovoj epizodi, pokušavajući oblatiti karamarka, na svjetlo dana iznio teze iz dokumenta koji mora biti zaštićen oznakom državne tajne. Riječ je o zapisniku sa VNS-a održanom 4. veljače 2005. na Pantovčaku. Ali na tu temu ćemo se vratiti, sad idemo redom, onako kako smo laži zapisivali (i nismo ih uspjeli sve zapisati jer u ovom monstruoznom udbaškom uratku laž stiže jedna drugu pa ih je teško sve pohvatati, iako su papir i kemijska olovka bili pri ruci).
Najprije se pojavljuje Peratović koji priča o ubojstvu Milana Levara koje automatski prišiva "desnici", iako taj slučaj nije riješen i ne zna se tko je ubojica, odnosno jesu li ubojice desničari, ili su ubojice ljevičari kojima je to odgovaralo kako bi se digla kuka i motika na desničare. Dakle, riječ je o običnoj špekulaciji. Inače, Peratović u ovoj epizodi čišćenja Mesića preuzima ulogu koju je u prvoj epizodi imao gradonačelnik okupiranog Knina Dragan Kovačević, odnosno ulogu tipa koji valja nebuloze nakon čega se u pravilu pojavljuje Mesić i to jednom u tamnom sakou, jednom u svijetlom sakou, pa jednom u žutom puloveru (što je samo dokaz koliko je to puta nasnimavano i dosnimavano i to po tehnologiji udbe od prije 40 godina, što je nama koji danas nešto o informatici znamo više nego smiješno) i koji ovoga demantira, pa se samim time Mesić doima kao odmjeren a što je još perverznije, i kao branitelj hrvatskih interesa. Nakon Peratovića narator nabraja događaje koji su se tad događali, i kaže kako je Mesić za načelnika GS-a postavio, kako je to samo gordo rečeno "heroja domovinskog rata Petra Stipetića". Dakle, taj Stipetić nije nikakav heroj domovinskog rata, on je obična kukavica i jugooficirčina koja je nesposobna i koja je svojim neznanjem onesposobila obranu Bosanske Posavine. Najbolje je djela tih i takvih "heroja" poput Stipetića, Tusa i Špegelja secirao Admiral Davor Domazet Lošo kad je sasvim točno ustvrdio da smo mi imali više problema s ta tri-četri generala nego sa svim jugo-srbskim generalima koji su predvodili agresiju na Hrvatsku zajedno.Dat ćemo poveznicu na tv-emisiju u kojoj je Admiral Domazet kirurški precizno secirao njihovu nesposobnost i neodgovornost koja je bila na pragu veleizdaje.
Pošto tu nemamo što dodati idemo dalje. Tad počinje jedan blok u kojem se generala Gotovinu bez ikakvih dokaza optužuje da je pokušao izvesti državni udar. Preko glavnog urednika srpskih Novosti Ivice Đikića pokušava se progurati teza da je 12 generala svoje pismo u kojem traži zaštitu vrijednosti iz Domovinskog rata potpisalo na nagovor Gotovine i da je on glavni lik koji stoji iza tog pisma. Naravno, nismo vidjeli niti jednog jedinog dokaza za tu tvrdnju urednika Pupavčevih Novosti. Inače, stavit ćemo poveznicu i na to pismo 12 hrvatskih generala pa sami prosudite je li to poziv na vojni puč ili pokušaj da se osvjesti javnost i da se prestane blatom nabacivati na Domovinski rat.
Inače, Luka Mišetić, odvjetnik generala Gotovine pred haškim sudom dao je 12. travnja 2011. godine, dakle tri dana prije izricanja nepravomoćne presude dao je kratak intervju u Večernjem listu gdje je rekao:"Nažalost, velika potpora Brammertzovim tvrdnjama i neistinama dolazila je iz vojne obavještajne službe Republike Hrvatske."
http://www.vecernji.hr/hrvatska/gotovini-su-podmetale-strane-ali-i-hrvatske-obavjestajne-sluzbe-275459
Ali to nije sve. Iz istog kruga, iz vojne-obavještajne službe, koju je pod potpunom kontrolom u oba mandata imao Mesić, i gdje je on postavio svoje ljude, progurana je u eter te 2000. godine povodom tog pisma da se sprema državni udar, vojni udar kojem je na čelu Gotovina. Ti Mesićevi igrači iz VSOA-e su "slavni" dvojac kojem se na hrvatskom sudu sudi za pljačku:
http://www.vecernji.hr/hrvatska/grdic-i-preost-bili-su-ljubimci-mesica-perkovica-ali-i-josipovica-620800
U epizodi se nakon Đikića, inače i Mesićevog biografa i jednog od tri tvorca knjige u kojoj je Gotovina prikazan kao mix Hitlera i Al Caponea (druga dvojica su drugi Mesićev biograf Boris Pavelić iz Novog lista, te Mesićev apologet i ljubitelj sao krajine Davor Krile iz Slobodne Dalmacije) pojavljuje sam Mesić koji kaže da su generali nastupili s tezom:"Mi smo branili Hrvatsku, mi odlučujemo što će se raditi u toj Hrvatskoj" Dakle, pročitajte pismo još jednom, Mesić opet bezočno laže i tu nema ništa nova.
Nakon toga u kadru se pojavljuje Ademi koji optužuje, pogađate, generala Janka Bobetka, s tim da on tvrdi, bez ikakova dokaza, kako je to pismo napisao Pašalić. Točno se vidi da je intervju s Ademijem, koji je uvijek u istoj majici, snimljen u ljeto 2012. godine i on je onakav kakav jest, sirov, trebao biti prikazan i u izvornom dokumentarcu, koji je trebao biti prikazan uvečer, 16. studenog 2012. ali je kao što znate, sudac Meron odgodio projekciju, i natjerao Zovka da prepravljajući prije svega Mesićeve i Stipetićeve stavove, snimi tri takva dokumentarca. Zatim se tu pojavljuje Vladimir Šeks koji ničim izazvan sekundira Ademiju da bi general Bobetko mogao stajati iza toga. Dakle, sama nagađanja, nigdje dokaza a razuma još manje. Međutim, narator kojem je najpoznatiji hrvatski falsifikator Hrvoje Zovko (sad nam je jasno zašto ga neki zovu Srboje) na kraju tog bloka koji se bavi pismom 12 generala kaže:"Potpis Gotovine na to pismo značilo je da on automatski odustaje od bilo kakve potpore države!!" (Citati nisu sasvim dosljedno preneseni, jer smo, kao što smo rekli, ručno, papirom i olovkom bilježili sve te silne laži, ali smisao izrečenog je tu, to je to). Može li se niže i monstruoznije od ovoga? Šuti dok se blati Domovinski rat i imat češ potporu države. I nije ovdje riječ o tome da su generali umirovljeni zato jer su se bavili politikom. Jer da je tome tako, onda bi Mesić umirovio i "heroja domovinskog rata Stipetića" kad se on išao mješati u politiku:
Dakle, opet, naši i njihovi generali. Oni su ti koji guraju tu podjelu, oni su ti koji žele sve zaslužne hrvatske branitelje na čelu s ratnim ministrom obrane i vrhovnim zapovjednikom prikazati kao zločince, kako bi oni pisali neku novu i drugačiju povijest, po kojoj su oni, Mesić, Manolić, Perković, Špegelj, Boljkovac, Tus, Stipetić i slični vodili neku pravednu borbu za Hrvatsku dok smo mi ostali eto, svi odreda zločinci. Onda Zovko prelazi na Norca kojeg naziva ratnim zločincem isto kao i generala Glavaša, unatoč činjenici da je obojici udbaško nelustrirano pravosuđe presudilo prema upljuvcima iz kuhinje Save Šrrbca, bez iti jednog jedinog dokaza.
Onda se hvata splitske rive, opet spominje da je Gotovina bio na tom skupu, stalno ga drži u negativnom fokusu, pa sad zamislite kako bi tek Gotovina bio prikazan da je presuda bila onakva kakvu su Mesić, Zovko, Đikić, Stipetić i slični priželjkivali, da sudac Meron nije otkazao projekciju tog pamfleta? Uglavnom, odjednom smo se našli na 8. lipnju danu kad je donesena optužnica protiv Gotovine u Hrvatsku. Preskočilo se znači sve ono što smo spomenuli na početku i sve ono što smo spomenuli u jučerašnjem upisu. Zovkov narator bunca o tome kako je tijekom legalnih, legitimnih i demokratskih prosvjeda bilo "zveckanja oružjem", inače omiljena teza velikosrpskih agresora koji su snimljeni film KOS-a s Martinom Špegeljem u glavnoj ulozi proglasili "zveckanjem oružja" i htjeli time dobiti blagoslov za vojni puč i vojnu agresiju na Hrvatsku u siječnju 1991. godine. Sve te teme nakon tamnog sakoa Mesić ovaj put komentira u svijetlom sakou.
Zatim se pojavljuju Mesić, pa Florance Hartmann, pa se čak pojavljuje arhivska snimka s izjavom Carle Del Ponte i svi skupa trube davno raskrinkanu laž o "individualizaciji krivnje". Zamislite "individualizaciju krivnje" u optužnici u kojoj se kao članovi udruženog poduhvata nalaze predsjednik i čitava vlada, čitava vojska i policija, razne političke stranke, državni i lokalni dužnosnici, te kako se na kraju tih optužbi navodi "i svi ostali, znani i neznani". I njih nije sram i nakon svega toga i dalje trubiti o individalizaciji krivnje?
Zatim se nekim čudom pojavljuje snimka s televizije u kojoj Mesić kaže da "Hrvatska ne smije biti talac onih koji su okrvavili ruke, sramoteći hrvatsko ime". Mesić je dakle već tada presudio Gotovini, tvrdeći kako je on "okrvavio ruke sramoteći hrvatsko ime". Mi bi rekli da je general Gotovina, kao i Ministar Šušak i Predsjednik Tuđman bio taj koji je osvjetlao obraz hrvatskom narodu, dok su Mesić i njegovi do laktova okrvavili ruke, sramoteći hrvatsko ime.
Inače, da je optužnica protiv Gotovine za Oluju i Ademija za Medački džep došla u Hrvatsku otkriveno je mjesec dana poslije na sjednici vlade. Istog dana Ademi se prebacuje u Mesićev tabor, gdje su ga Mesić, Stipetić i Čedo Prodanović preplašili i izmanipulirali, pa se na suđenju za medački džep branio sramno, onako kako su mu oni rekli da se brani.
Isti dan, osmog srpnja, Mesić je rekao kako "Hrvatska ne smije biti talac onih koji su okrvavili ruke, sramoteći hrvatsko ime"
Već sutradan Ademi potpisuje punomoć Čedi Prodanoviću. Dakle, uhvaćen je u udbaške ralje na način da je preplašen i izmanipuliran:
(Napomena: skrolati do sredine stranice na tekst: "Ademija brani Prodanović"). Iz tog vremena, ljeta 2001. godine kad je javno objavljeno da Haag traži Gotovinu i Ademija. Još jedna vrlo bitna stvar: na idućoj poveznici treba skrolati niže na predzadnji tekst kojeg ćemo mi ovdje prenijeti u cijelosti:Mesić i Blewitt nisu razgovarali o uhićenjima. Zagreb — Iz Ureda predsjednika je potvrđeno da su se 29. lipnja sastali predsjednik Stjepan Mesić i zamjenik haaške tužiteljice Graham Blewitt, a opovrgnuto je da je tom prilikom Blewitt predsjednika Mesića potanko obavijestio o scenariju uhićenja hrvatskih generala, što u priopćenju tvrdi Udruga za zaštitu vrijednosti Domovinskog rata Honos. Glasnogovornica Predsjednikova ureda Danijela Barišić izjavila je da je točno da je predsjednik Mesić 29. lipnja primio Blewitta na njegov zahtjev. Pojasnila je da se Blewitt htio ispričati Mesiću jer je prije razgovora haaških tužitelja s načelnikom Glavnog stožera HV-a generalom Petrom Stipetićem mislio da je on optuženik, što se poslije pokazalo netočnim.
Zamislite sad, Graham Blewitt, koji je drugi čovjek tužiteljstva, glavni zamjenik svih haških tužitelja i tužiteljica nije znao da je protiv Stipetića podignuta optužnica, on jemislio da je podignuta ali "nije znao": I zato se morao doći ispričati Mesiću. Vjerovatno mu je rekao: "Vidiš, mi protiv Stipetića digli optužnicu a ono heroj domovinskog rata, i častan oficir, a ne onaj Gotovina, koji je zločinac, ovakav i onakav, i nije poput Ademija ili Blaškića ni htio dati da ga brane Nobilo ili Čedo Prodanović." I to nije sve. Samo četiri dana kasnije Mesić u toj istoj Slobodnoj Dalmaciji daje intervju u kojem ponavlja:"Nedavno je zamjenik glavne tužiteljice Graham Blewitt tražio kod mene prijem. Kada je došao, rekao mi je da mi nije vjerovao da je general Stipetić častan vojnik koji nije mogao počiniti nikakvo kazneno djelo i da je bio uvjeren da će ga “posaditi” na optuženičku klupu. Sada se zbog toga došao ispričati."
Kao što vidimo, Mesić je imao snažnu potrebu ponoviti ono što otprve nije ušlo u uho auditoriju, da je Stipetić častan, a u kontekstu optužnice protiv Gotovine, gdje se sugerira da je on nečastan. Jasno je da je kad gledate jučerašnji tekst i sve navedeno u njemu, Carla del Ponte u siječnju donijela optužnicu protiv Stipetića, da je Mesić preko Grahama Blewitta uspio izlobirati da se to povuče i da se umjesto njega optuži Gotovina. Zatim se ponovno pojavljuje preplašeni i izamnipulirani Ademi, snimljen prije 16. studenog 2012. godine i kaže kako su i na njega neki vršili pritisak da se da u bijeg, ali nije htio reći tko. Vrlo uvjerljivo, nema što!
Zatim se pojavljuje Peratović koji mjenja tezu i obrće, i tvrdi da se ono što se dogodilo Ademiju zapravo dogodilo Gotovini, i da je Gotovinu netko (ne kaže se naravno tko)"preplašio i izmanipulirao" te da se on zbog toga dao u bijeg. Naveli smo više nego dovoljno dokaza i razloga zašto je general Gotovina bio u bijegu, nešto je o tome i sam rekao a što je prenio njegov kum Dilber u onoj emisiji o Gotovini koja je nedavno bila u dva dijela na RTL-u i koja je milijardu puta objektivnija od ovog pro-srpskog pamfleta. Stoga se na Peratovićeve nebuloze nećemo dalje osvrtati ali ćemo još jednom napomenuti kako je Zovko mučki iskoristio Peratovića kako bi se obrnula teza, da je Gotovina a ne Ademi, bio preplašen i izmanipuliran. Tom Peratovićevom buncanju pridružuje se i Đikić iz srpskih Novosti koji tvrdi da su Gotovinu "izmanipulirali neki bivši djelatnici obavještajne službe" naravno ne navodeći nijedno ime za svoju teoriju urote. Zatim Zovko sugerira kako je Račan pustio Gotovinu da pobjegne, pa Mesić za promjenu kaže nešto istinito, da ga Račan nije pustio da pobjegne, ali da nije bio previše nesretan što je pobjegao, te je zbog toga Mesić prema Račanu iskazivao ljutnju.
Kad se Gotovinu već dobro ocrnilo, te sprema državni udar, te huška generale, te je "izmanipuliran i uplašen pobjegao" itd. Zovko se vraća na Markača, kojeg prikazuje kao dobrog, ne zato jer je Zovko sretan što je i Markač oslobođen, nego da ga predstavi kao kontrapunkt "zločestom" Gotovini. I onda počinje totalna tragikomedija gdje se Zovko toliko prekombinirao da je na kraju sam sebi kroz Mesićeve riječi skočio u usta. Najprije Peratović počinje s buncanjem da su Mesić i njegovi pomagali Gotovini u skrivanju. Zatim Peratović nastvalja buncati da se Gotovina čitavo vrijeme skrivao u Hrvatskoj. Zatim se spominje uloga Velike Britanije, stidljivo i bez potpuno točnog stava, da bi se na to nastavilo kako je Gotovina imao potporu Francuske. To tvrdi Florance Hartmann koja kaže kako je Gotovina bio član tima za specijalne operacije koji je toliko zadužio Francusku da mu vrh francuske obavještajne službe daje zaštitu. Đikić je u prošloj epizodi izbacio laž da je Gotovina u legiji stranaca bio tek kaplar, sad zamislite da se vrh francuske obavještajne službe toliko angažira zaštititi jednog kaplara. Ukratko, i Hartmann, kao i Đikić, govori besmislice za koje naravno, ne pruža nikakve dokaze.
I tad Zovko najavljuje: Mesić počinje akciju spašavanja Ante Gotovine. Preko Pukanića. Mesić tvrdi da je on bio u kontaktu s Gotovinom preko Pukanića, a to bi valjda trebao potvrditi Pukanić. Kao kad je Mesić, blateći Gotovinu 2005. godine rekao da je u akciji Maslenica poginulo 185 ljudi, pa kad je postalo bjelodano da je to laž onda je rekao da mu je to rekao - Tuđman. Ili kad je Mesić 1999. godine optužio Dunju Zloić-Gotovina da je ukrala torbe s novcem australskih iseljenika koju su joj donijeli on i Ante Beljo, pa ga je Dunja Gotovina tužila, a on postao predsjednik pa se sakrio iza imuniteta. Međutim, kad je nakon prestanka njegovog drugog mandata na suđenju za klevetu Mesić tužio Darka Petričića koji je rekao da je Mesića financirala albanska mafija i da je Mesić jedan od tri najbogatija čovjeka u državi, Petričić ga je pitao i za tu laž, jer je u međuvremenu Ante Beljo demantirao da je on s Mesićem nosio neke torbe Dunji, a tad je Mesić rekao da s njim nije bio Beljo nego Tomislav Pavao Duka, koji je također već bio mrtav pa nije mogao ni opovrgnuti Mesićevu laž. Tad Mesić bunca da je intervju s Gotovinom Pukanić napravio u Španjolskoj, a već se zna da je to bilo u Italiji, u Veneciji. Nebitno. Zapravo bitno je samo zbog toga jer se nakon toga ubacuje Peratović koji tvrdi tešku nebulozu, da je taj intervju održan u kući Hrvoja Petrača u Zagrebu. Kao dokaz navodi da su zidni tapeti u hotelu u kojem je Gotovina dao intervju Pukaniću isti kao u Petračevoj kući!!? Onda Mesić govori kako to nije istina, i to je ona tehnika manipulacije o kojoj smo pričali, gdje Peratović bubne nabulozu a Mesić ga ispravlja pa on ispada razborit. Mesić kaže kako "neće komentirati Peratovića jer se on bavi ozbiljnim stvarima" i još jednom opovrgava da se Gotovina skrivao u Hrvatskoj. Međutim, interenet je gadan medij. Na njemu se može svašta naći pa tako i bilješka Wikileaksa iz koje se vidi da je Mesić 2002. godine, dakle dok je Gotovina bio u bijegu, rekao Carli Del Ponte kako ga je vidio u Zagrebu:
http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/WikiLeaks-Carli-del-Ponte-je-Mesic-rekao-da-je-vidio-Gotovinu-2002.-u-Zagrebu
Na kraju cijele te priče oko intervjua s Pukanićem Mesić skače sam sebi u usta, ali ne samo sebi već i Zovku. Mesić kaže kako "on ni njegov ured nisu pomagali Gotovini dok je bio u bijegu, i da to on može pitati i samog Gotovinu". Prema tome, cijeli taj blok o Mesićevom "samaritanstvu" prema Gotovini je teški debakl kako za Mesića tako i za Zovka. Nakon toga, Zovko preko Peratovića kreće u "lov na jatake". Ti komunisti se baš ne mogu okaniti tih srbokomunističkih, isljedničkih metoda koje su godinama na ljude iz Gotovinina okruženja, njegove prijatelje i ratne suborce primjenjivali oni besramni tipovi iz Jutarnjeg lista i Globusa.
Zatim dolazi jedan blok koji opet više zadire u dnevno-političke teme, pokušaj blaćenja HDZ-a izrazito sirovom i primitivnom argumentacijom, gdje mu slika ni na koji način ne podržava ono što bunca. Iduća važna stvar je izjava Vesne Škare Ožbolt, koja je vrlo bitna, i gdje ona prepričava jedan susret s Carlom Del POnte još 2004. godine. Tad joj je po njenim rječima Carla del Ponte rekla da ima svjedoka koji će potvrditi Brijunski transkript. Tad ju je Vesna pitala tko je to, a Carla Del Ponte na ljutitom talijanskom joj je rekla"Ministrice to ste vi!". Tad ju je Vesna Škare Ožbolt odbila, dakle, iz tog primjera je vidljivo da je Carla del Ponte i 2004. godine imala Brijunski transkript, i da je tražila potvrdu autentičnosti, pa se postavlja pitanje kako je Del Ponte mogla imati u posjedu Brijunski transkript 2004, kad ga je Vlada Republike Hrvatske, koja po Ustavnom zakonu o suradnji s haškim sudom jedina ima to pravo, kroz zakonsku proceduru provukla tek 2005. godine?? Naravno, imaju ga još od 2001. godine kad ga je Mesić nezakonito dao Blewittu, pa je na temlju tog dokumenta Blewittov pomoćnik u tužiteljstvu Savo Štrbac po njemu napisao dobar dio optužnice protiv Gotovine. Nakon još jednog napada na Jarnjaka, kojeg da je od haške optužnice spasio Sanader, što je pak notorna glupost, jer smo vidjeli kad je Mesić izvlačio Stipetića koliko je protuusluga morao napraviti (što ne znači, ako je morao, da ih nije odradio sa zadovoljstvom) pa je Carla del Ponte odustala od Jarnjaka na Sanaderove lijepe oči? Glupost kojoj nije potreban ozbiljan komentar.
Nakon toga Zovko se prebacuje na sastanak VNS-a (Vijeća za naciolanu sigurnost) kojeg je sazvao Mesić. a Zovko u eter izgovara bezočnu laž, da su održavanje tog VNS-a naredili Englezi. Potpuno nemušt pokušaj skrivanja Mesićeve uloge. A poznato je da je to bio drugi VNS kojeg je sazvao Mesić (prvi je bio 2003. godine kad je Amerika napala Irak), kojeg je vodio Mesić, i na kojem je napao Sanadera i HDZ jer je znao da HDZ opstruira potragu za Gotovinom i pomaže mu u skrivanju. Na tom sastanku, kako se kasnije doznalo,Mesić je rekao da ili se ide na Gotovinu svim sredstvima, ili će on prijaviti u EU, UN, London, Pariz, Moskvu, Washington itd, da HDZ opstruira potragu. Zovko pritom apostrofira ulogu Karamarka, koji je bio na čelu POA-e i on je tad morao slušati zapovjedi Predsjednika Republike i Predsjednika Vlade. Pritom se događa nešto što je vrlo bitno, nešto što zasad još nitko nije uočio, a gdje ima materijala i za tužbu:
Naime, transkipt s tog sastanka je označen oznakom državne tajne što je sasvim normalno, i kao takav je klasificiran. Nema dokaza da je taj dokument ikad deklasificiran, što pak postavlja pitanje odakle Zovku u rukama dokument s oznakom državne tajne. On ga je mogao dobiti samo od Mesića koji možda ima kopiju, a što je manje vjerovatno, i od Josipovića, što je puno vjerovatnije, s obzirom da je ovaj pamflet-dokumentarac snimljen nakon prestanka Mesićeva mandata, a i s obzirom na činjenicu da je Karamarko u ratu s Josipovićem, i da je Josipović već u svezi zapošljavanja brata od Gordana Malića u POA-u, da bi nagazio Karamarka, dostavio Novom listu klasificirani dokument s oznakom državne tajne. Mi bi sad, čitava hrvatska javnost, sve braniteljske udruge, svi odreda, trebali tražiti da se taj cijeli zapisnik objavi javno, tako da svi možemo pročitati što unutra piše, od početka do kraja, a ne ovako, istrgnuto iz konteksta, pogotovo kad imamo u vidu činjenicu kako Zovko citira razne transkripte i razgovore:
Zatim se sve vraća na one četiri Šeksove riječi "identificirati, otkriti, uhititi i transferirati" gdje je čak i Mesić potvrdio da je to bio zaključak kojeg su oni donijeli na tom VNS-u. Zato je tim i bitnije cijeli dokument pustiti u javnost, a ne da nas se ovako manipulira. U toj sekvenci mogli smo vidjeti i da se Ivan Jarnjak i Šeks baš i ne trpe, pa je Jarnjak, ničim izazvan, rekao kako se Šeks dičio tom izjavom. Dakle, to je hrana za idiote koja nema veze ni s čim. Osim toga, možemo razumno zaključiti da Šeks nije izašao na tu tiskovnu i rekao te četiri riječi, nego da je rekao nešto prije i nešto nakon te četiri riječi, samo mi ne možemo vidjeti što, nego možemo vidjeti samo ono što nam se servira. Osim toga, sve se to događa u vrijeme kad Carla Del Ponte ima novi zahtjev, a taj je da joj se čini kako Gotovina ima pozitivan imidž u hrvatskim medijima i da bi ga trebalo više blatiti, pogotovo čelni ljudi države. Tad je Šeksa koji je bio predsjednik Sabora dopalo ovo, što nije toliko strašno jer i njemu, Šeksu je Gotovina dao ruku na godišnjicu smrti predsjednika Tuđmana 2012. godine, jer Gotovina zna da to nije bitno. Sanader je pak na BBC-u, mada dosta uvijeno, seruckao po Gotovini. Mesić je pak taj dio odradio s osobitom strašču - Optužio je naime generale Bobetka i Gotovinu da su "nesposobni oficiri, koji nisu dobro planirali akciju Maslenica, koja je održana zbog lokalnih izbora, u kojoj je poginulo 185. ljudi a mi se nismo makli ni milimetra".
Naravno, sve je laž, i to teška laž čovjeka koji mrzi Tuđmana, Šuška, Gotovinu, Bobetka... te mu je ta mržnja potpuno nadvladala razum pa je ispalio ovakvu gnjusnu i masnu laž. Činjenica je isto tako da u ovoj epizodi Zovko uopće nije spomenuo akcijski plan britanske obavještajne službe MI-6, koju su btw u Hrvatsku doveli i to u potrazi za Gotovinom Ivica Račan, Ranko Ostojić i Joško Paro
Dakle, Sanader je tu situaciju, tu činjenicu da mu je britanska obavještjna služba "u dvorištu" naslijedio i nije se s njom znao nositi, pogotovo kad je Mesić, ojačan tek svježim drugim mandatom (predsjednički izbori su bili u siječnju 2005. godine) sazvao 4. veljače 2005. VNS na kojem je tražio da se postupa po napucima iz akcijskog plana MI-6. Ta činjenica, kao i činjenica da je vlast pod Sanaderom provodeći taj plan maltretirala Gotovininu obitelj i prijatelje je ujedno i sav Sanderov krimen vezan uz slučaj Ante Gotovine.
S druge strane, ono što Zovko i njegov sekundant na ovoj temi, Ante Kotromanović zaboravljaju spomenuti, to je činjenica da je nakon uhićenja Gotovine, Vlada na čelu sa Sanaderom donijela odluku da se Gotovinina obrana financira iz državnog proračuna, a na što su se žestoko pobunili najprije Mesić a zatim i čitav SDP, gdje se posebno isticala Ingrid Antičević-Marinović koja je onim zrikavim očima i kokošjim pipl-mas-tras glasom kokodakala o tome da "građani iz svojih džepova plaćaju obranu ratnim zločincima". Dakle, Zovko uopće ne spominje akcijski plan, spominje ga tek Šeks, i to samo onako usput, gdje je rekao da je nakon one četiri izgovorene riječi na njega krenula lavina "kao da je on kreator akcijskog plana".
Nakon toga počinje priča s Gotovininim "francuskim dosjeom" (gdje je on navodno kriminalac u Francuskoj, i to se objavljuje u istoj epizodi u kojoj Florance Hartmann tvrdi kako je Gotovinu upravo štitila francuska obavještajna služba) gdje Zovko samoinicijativno ubacuje i "sumnju da je Gotovina dilao drogu". Nakon tih izjava u kadru se ponovo pojavljuje Đikić iz srpskih novosti i kaže mrtav-hladan kako su "o tome pisali neki mediji". Pa on je, skupa s još dva Mesićeva biografa i apologeta Davorom Krilom i Borisom Pavelićem, a pod pokroviteljsvom kuće "Novi liber" u vlasništvu Slavka Goldsteina bio taj koji je napisao knjigu pod nazivom "Gotovina - stvarnost i mit" u kojem su napisane sve te laži koje nemaju veze sa zdravim razumom.
Nakon toga konačno jedna istinita rečenica u seriji. Kaže kako je dva mjeseca prije uhićenja Gotovine Carla del Ponte izjavila kako Hrvatska potpuno surađuje s haškim sudom, što je bila šifra za "Gotovina je lociran, znamo gdje je". Gotovina je u ta dva mjeseca najmanje sto puta čuo da je lociran. Ali, više nije htio bježati, čekao je uhićenje, a on će jednog dana i sam progovoriti o tome pa se do tad strpimo. Uglavnom tu je opet Mesićeva priča kako je Gotovina uzeo krivi mobitel, kako je Dunja zaboravila promjeniti karticu i slične izmišljotine koje je već prodavao jutarnjem listu. Ništa od toga nije istina. Nakon toga nastavlja se napad na Karamarka u svrhu dnevno-političkih potreba a Karamarko je živ i zdrav pa se može sam braniti, ne moramo ga mi braniti, tek bi mu poručili da tuži Zovka za onaj transkript s VNS-a od 4. veljače 2005. godine i da to istjera na čistac jer mu se tu zapravo pružila prilika za poentiranje kakvu je mogao samo sanjati.
Uz standardne jugo-ljevičarske podvale došli smo pred sam kraj emisije gdje se opet u kadru pojavljuje Đikić koji tvrdi kako je Gotovina napravio veliku štetu Hrvatskoj dok je bio u bijegu. Ne pruža za to nikakve dokaze, i ne govori koliku je štetu Hrvatskoj počinio Mesić nezakonitim dilanjem dokumenata i uspoređujući Gotovinu s Bin Ladenom pred stranim državnicima
Kraj ove epizode posebno je udbaški bolestan i nosi klasični udbaški potpis. Naime, epizoda završava scenom izjašnjavanja generala Gotovine o krivnji prema navodima iz optužnice, i zadnje riječi u seriji su riječi generala Gotovine koje glase: "Časni sude nisam kriv". Oni koji znaju metode i tehnike udbe, znaju da je ovo tehnika kojom se Zovko na jedan posprdan način zapravo javlja Nadi Prkačin, čiji se film koji se zove upravo tako "Časni sude nisam kriv", kojeg je ta novinarka napravila za prikazivanje na HTV-u, a koji nije prikazan nego je novinarka dobila otkaz, i optužbu da je ukrala pamflet koji je Zovko htio prikazati 16. studenog 2012. godine, ali mu je sudac Meron dignuo rampu. Ne smijemo ni pomisliti kako bi izgledao taj pamflet, kad je ovaj koji je kao light-verzija snimljen s ovoliko laži i izvrtanja činjenica, ovoliko mržnje prema svemu što se usudi misliti pro-hrvatski i anti-jugoslavenski. Međutim za sve te mrzitelje imamo još jednu poveznicu koja je zapravo ona poveznica koja njih najviše frustrira. Evo im je pa nek plaču i grizu vlastite testise od muke, jer ono što ovdje piše ne mogu ni namontirati i isječi, ni istrgnuti iz kontreksta, a ono što stoji unutra njih ubija, pa zato i pribjegavaju ovakvim bezumnim pamfletima, hraneći i dalje svoje vlastite zablude iz prošlosti s kojom se nikako ne žele suočiti:
Izvor : FB stranica "Praljak i šestorka"
Nema komentara:
Objavi komentar