Dragi prijatelji!
Da ne bi svakom ponaosob objašnjavali zašto smo "nestali s radara" to ćemo učiniti ovdje javno, tako da svatko, pa i oni koji su nam srušili stranicu to mogu pročitati. Dakle, jedno jutro dok nitko od nas nije bio na stranici ona je samo nestala. Ja sam to prvi primjetio i konzultirao se s ostalima da vidimo o čemu se radi. Prvo smo pomislili da nam je facebook sam obrisao stranicu uslijed možebitnih prijava jer je bilo jasno da se ne možemo ulogirati na profil s kojeg smo vodili stranicu, budući da je javljeno da je lozinka promjenjena. Međutim, kad smo otišli na našu matičnu mail-adresu vidjeli smo da je u nju provaljeno i da unutra ne možemo ući, jer je također promjenjena lozinka. Drugim rječima, nekoga je očito pogodilo ovo što mi radimo pa si je dao truda i angažirao hakere da nam provale u mail adresu i profil, što ruku na srce i nije bilo teško jer se nismo snažno osigurali (naprotiv, učinili smo to vrlo labavo, i ne pomišljajući da bi do toga moglo doći). Tko je naručio hakere možemo samo nagađati, a naši glavni favoriti su s jedne strane Sefer Halilović i njegova klika, jer smo njega taman bili dobro načeli, a drugi favorit je ono što kolokvijalno zovemo UDBA (Mesić, Manolić, Perković, Nobilo) jer smo taman počeli prokazivati i njihovu ulogu u cijeloj ovoj priči. Ipak, ova druga solucija nam se čini manje vjerovatna jer oni imaju sad i važnijeg posla budući da sutra u Munchenu počinje suđenje njihovim vedetama.
Prije nešto više od tjedan dana obilježena je 23 obljetnica raketiranja Banskih Dvora i mi se uvijek sjetimo našeg najvećeg velikana doktora Franje Tuđmana koji je tim povodom rekao "... ali su barbari postigli suprotno što su htjeli"!
E upravu tu misao doktora Tuđmana mi ćemo primjeniti ovdje, pa će oni koji su mislili da su nas srušili zauvijek morati na koncu shvatiti da su postigli suprotno od onog što su htjeli.
Oni su zapravo, a vjerovatno i ne htijući, nama odali priznanje, jer svatko se češe tek ako ga zasvrbi. Mi ćemo ih morati razočarati kad kažemo da smo razmišljali i o tome da bi valjalo sve napraviti ispočetka (dakle i prije napada i rušenja naše stranice), jer iako smo bili svjesni da nam je materijal koji smo izradili kvalitetan, ipak je sve to bilo nekako nabacano zbrda-zdola, što zbog naših propusta, što zbog raznih bočnih udara (Od Zovkove serije "generali" preko Kotnikove podvale Glasu Koncila pa do ničim izazvanog Ljube Česića i njegovih nebuloza o "dvostrukoj liniji zapovjedanja" itd.).
Kao što vidite, sad idemo još temeljitije, sazdat ćemo još črvršće temelje, i ova stranica će biti puno kvalitetnija nego ona prošla. Isto tako, ovu stranicu će biti teško opet srušiti jer smo i mi nabavili hakere i postavili smo trostruko osiguranje zbog kojeg će je biti gotovo nemoguće srušiti, jer čim netko krene rušiti prvu prepreku mi ćemo to moći odmah vidjeti i zaštiti se na iduće dvije instance.
Još jedna poruka onima koji su nas srušili prvi put: Ako ste mislili da ćemo odustati, to je samo dokaz da vi nemate pojma tko su Hrvati. Mi jesmo miroljubiv narod, pobožan, vjeran dragom Bogu i Svetom Ocu Papi, koji nikad u svojoj povjesti nije vodio agresivan rat, ali to ne znači da ćemo nekome dopustiti da nas vodi kao ovce na klanje bez ikakova otpora. Sama činjenica da ste se toliko prepali produciranja činjenica da ste angažirali hakere da nas sruše govori da sve ovo dosad nismo činili uzalud. To nas je samo dodatno motiviralo, i od sad pa nadalje, činit ćemo to još jače, još uvjerljivije, još argumentiranije, i srušit ćemo svaku lažnu tezu svih mogućih neprijatelja Hrvatske države i hrvatskog naroda do te mjere da će svaki objektivni promatrač koji bude pročitao naše sadržaje ostati ne samo van razumne sumnje, nego van svake sumnje da nije bilo hrvatske agresije na BiH, da nije bilo udruženog zločinačkog poduhvata na čelu s doktorom Tuđmanom s ciljem secesije pa aneksije, da je bilo zločina s naše strane ali da oni ni u kom nisu djelom kako državne politike Republike Hrvatske i doktora Tuđmana, tako i politike Hrvata u BiH i vodstva Herceg-Bosne odnosno Mate Bobana.
Sve tekstove koji su nestali sa stranice vratit ćemo natrag jer smo ih sve sačuvali budući da smo ih tipkali i Microsoft Office Word dokumentima, samo što ste nam sad dali povoda i mogućnosti da ponovo to složimo urednije i preglednije. Kroz povijest gledano, bilo je puno onih koji su htjeli unišiti hrvatski narod, ali to nikom nije uspjelo, iako smo prolazili krvave tragedije i kalvarije, iz svake smo uvijek izlazili još jači!!
Pozdrav svim Hrvaticama i Hrvatima Hrvatske i Herceg-Bosne!! Pozdrav Hrvatima iz dijaspore!! Nema predaje!!!!
četvrtak, 16. listopada 2014.
ponedjeljak, 6. listopada 2014.
Zadnjih 7 dana Bosanskog broda.
Priča od kolege pod nadimkom "Master" , vezano je uz pad B.Broda 6.10.1992.
Krećemo na teren bez metka popune. Smješteni smo u Kričanovu. Položaji su nam negdje lijevo od muslimanskih Koliba (ne znam točno koje su HRV a koje MUSL), znam da je ispred nas nekakav kanal i ispred (lijevo) nekakav napušteni i neispravni bager. Moja satnija je imala 4 voda i u svakom oko 20-25 ljudi (onih koji su dobrovoljno išli na teren). Raspored je bio takav da je 1 vod bio na položaju, drugi u pripremi a treći se odmarao i vod za intervencije koji je uskakao bilo gdje je trebalo. Datume ne mogu spominjati jer ih ne pamtim, pokušati ću opisati ono što se dešavalo na našem dijelu odgovornosti.
Prvih dan-dva na crti, povremeno puškaranje, pokoja minobacačka mina doleti, imali smo par lakše ranjenih (ništa strašno). Treći dan (nisam siguran 100%) iz komande javljaju da je linija pukla negdje desno od nas (nekakva farma pilića) ispred Koliba, te traže da idemo u intervenciju. Krećemo, (naš vod za intervencije), vozimo se do par sto metara do porušene džamije u kolibama, i nastavljamo u borbenoj formaciji dalje (uz kuće), pretrčavamo nekakvu čistinu (u BiH se to zove «Meraja») i napredujemo uz pucnjavu prema tom pilićarniku.
Artiljerija radi ispred nas (ne znamo čija – ali gori zemlja), stižemo nadomak tog položaja uz vatru iz osobnog naoružanja i ulazimo u prve rovove. Neprijatelj se povukao, ali je puno krvi i komada kosti ostalo u pravcu u kom su se povukli (nekakav šumarak oko 50-ak metara ispred, išli smo i u taj šumarak ali nije bilo sudara u njemu, našli smo samo odbačenu opremu i municiju i jedam PM72 u njemu). Vratili smo položaje jedinici koja se povukla sa njih (namjerno neću spomenuti koja) i mi smo se vratili u svoju bazu. S obzirom, da sam dosta vukao nogu (posljedice ranijeg ranjavanja), teško mi je bilo fizički pratiti svoje prijatelje i zaostajao sam za njima 20-30 metara. Sjećam se dobro da su me dvojica mojih vojnika odgovarali da ih ne pratim jer se ne mogu izvući ako krene po zlu a odgovorio sam im da ako oni ginu ginem i ja (imao sam i osobni razlog jer su mi 2 brata bila ispred), jedan od te dvojice koji su me odgovarali da ne idem je poginuo 1993. drugi živi u BiH. 4. 5. i 6 dan je bilo relativno mirno na našem dijelu. Sedmi dan uhvatimo na vezi početak njihove akcije na kanalu Unka, kad su malim minobacačem digli jedinicu na tom pravcu. Javljamo komandi da prati tu frekvenciju, da se nešto dešava ali nema nikakvih reakcija.
Našoj jedinici je naređeno da sve što imamo od težeg naoružanja povučemo u svoju bazu u HR (Browninge 12.7 i MB60 mm) te da to i ostavimo tamo, što smo i učinili. Ponovo nas vraćaju u zonu «B» s ciljem da pokušamo održati položaj prema fric pavliku i rafineriji (kao na početku) što smo i učinili (ne kompletna jedinica već samo ljudi porijeklom iz BiH, čast pojedincima…koji nisu iz BiH). Imali smo samo lako naoružanje, pokoju bombu i par zolja.
Jačeg protuoklopa nismo imali, a druga strana je kretala. Nisu to ni bile nekakve borbe, ali neorganiziranost je činila svoje. Da, kiša je padala kao da se nebo otvorilo. Oko 21.30 dobili smo naredbu da se izvučemo s položaja, što smo i činili lagano i bez daljnjih žrtava. Neću navesti još neke stvari koje smo učinili pri izvlačenju jer nije mjesto ovdje da se priča o tome.
Uglavnom, bilo je prošlo 22.00 sata kada su moja i jedinica iz Brusnice (Đ.I) izašle preko mosta. S.B. je bio prazan (barem dio uz Savu), zauzeli smo položaje uz Savu (od mosta do KKK) i po gradu kupili vreće s pijeskom i pravili bunkere.
Provalili smo u podrum zgrade I.B.M (Đuro Salaj), i tu nas je bilo 30-40 u 3.05 sati kad je most otišao u zrak. Bio je to najteži udarac koji sam doživio u DR-u, a nisam sa tog područja…. Možda nastavim pričati nekada … a puno imam toga što se nakupilo… Opisao sam samo ono što sam osobno doživio sa svojim ljudima i na dijelu koji smo mi pokrivali.
Krećemo na teren bez metka popune. Smješteni smo u Kričanovu. Položaji su nam negdje lijevo od muslimanskih Koliba (ne znam točno koje su HRV a koje MUSL), znam da je ispred nas nekakav kanal i ispred (lijevo) nekakav napušteni i neispravni bager. Moja satnija je imala 4 voda i u svakom oko 20-25 ljudi (onih koji su dobrovoljno išli na teren). Raspored je bio takav da je 1 vod bio na položaju, drugi u pripremi a treći se odmarao i vod za intervencije koji je uskakao bilo gdje je trebalo. Datume ne mogu spominjati jer ih ne pamtim, pokušati ću opisati ono što se dešavalo na našem dijelu odgovornosti.
Prvih dan-dva na crti, povremeno puškaranje, pokoja minobacačka mina doleti, imali smo par lakše ranjenih (ništa strašno). Treći dan (nisam siguran 100%) iz komande javljaju da je linija pukla negdje desno od nas (nekakva farma pilića) ispred Koliba, te traže da idemo u intervenciju. Krećemo, (naš vod za intervencije), vozimo se do par sto metara do porušene džamije u kolibama, i nastavljamo u borbenoj formaciji dalje (uz kuće), pretrčavamo nekakvu čistinu (u BiH se to zove «Meraja») i napredujemo uz pucnjavu prema tom pilićarniku.
Artiljerija radi ispred nas (ne znamo čija – ali gori zemlja), stižemo nadomak tog položaja uz vatru iz osobnog naoružanja i ulazimo u prve rovove. Neprijatelj se povukao, ali je puno krvi i komada kosti ostalo u pravcu u kom su se povukli (nekakav šumarak oko 50-ak metara ispred, išli smo i u taj šumarak ali nije bilo sudara u njemu, našli smo samo odbačenu opremu i municiju i jedam PM72 u njemu). Vratili smo položaje jedinici koja se povukla sa njih (namjerno neću spomenuti koja) i mi smo se vratili u svoju bazu. S obzirom, da sam dosta vukao nogu (posljedice ranijeg ranjavanja), teško mi je bilo fizički pratiti svoje prijatelje i zaostajao sam za njima 20-30 metara. Sjećam se dobro da su me dvojica mojih vojnika odgovarali da ih ne pratim jer se ne mogu izvući ako krene po zlu a odgovorio sam im da ako oni ginu ginem i ja (imao sam i osobni razlog jer su mi 2 brata bila ispred), jedan od te dvojice koji su me odgovarali da ne idem je poginuo 1993. drugi živi u BiH. 4. 5. i 6 dan je bilo relativno mirno na našem dijelu. Sedmi dan uhvatimo na vezi početak njihove akcije na kanalu Unka, kad su malim minobacačem digli jedinicu na tom pravcu. Javljamo komandi da prati tu frekvenciju, da se nešto dešava ali nema nikakvih reakcija.
Našoj jedinici je naređeno da sve što imamo od težeg naoružanja povučemo u svoju bazu u HR (Browninge 12.7 i MB60 mm) te da to i ostavimo tamo, što smo i učinili. Ponovo nas vraćaju u zonu «B» s ciljem da pokušamo održati položaj prema fric pavliku i rafineriji (kao na početku) što smo i učinili (ne kompletna jedinica već samo ljudi porijeklom iz BiH, čast pojedincima…koji nisu iz BiH). Imali smo samo lako naoružanje, pokoju bombu i par zolja.
Jačeg protuoklopa nismo imali, a druga strana je kretala. Nisu to ni bile nekakve borbe, ali neorganiziranost je činila svoje. Da, kiša je padala kao da se nebo otvorilo. Oko 21.30 dobili smo naredbu da se izvučemo s položaja, što smo i činili lagano i bez daljnjih žrtava. Neću navesti još neke stvari koje smo učinili pri izvlačenju jer nije mjesto ovdje da se priča o tome.
Uglavnom, bilo je prošlo 22.00 sata kada su moja i jedinica iz Brusnice (Đ.I) izašle preko mosta. S.B. je bio prazan (barem dio uz Savu), zauzeli smo položaje uz Savu (od mosta do KKK) i po gradu kupili vreće s pijeskom i pravili bunkere.
Provalili smo u podrum zgrade I.B.M (Đuro Salaj), i tu nas je bilo 30-40 u 3.05 sati kad je most otišao u zrak. Bio je to najteži udarac koji sam doživio u DR-u, a nisam sa tog područja…. Možda nastavim pričati nekada … a puno imam toga što se nakupilo… Opisao sam samo ono što sam osobno doživio sa svojim ljudima i na dijelu koji smo mi pokrivali.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)